Kad se babo kući vrati pijan

Kada me babo vidio kako glumim, pustio je suzu i prestao piti
SUDBINE Gračanlija Jusuf Juka Ljevšić – trnovit put sa sretnim krajem

Teška i okrutna sudbina poigrala se sa 25-godišnjim Jusufom Jukom Ljevšićem iz Gračanice. Neshvaćen u porodici, odbačen od društva, još kao dječak krenuo je krivim putem. Kao osnovac, zbog lošeg vladanja istjeran je iz škole, a u prvom razredu srednje sabljom je htio iskasapiti školskog portira, pa je dobio dvije godine zatvora uvjetno.

Dani pakla

Uz to, iako slabe fizičke konstitucije, radio je na baušteli, ali sve što bi danas zaradio, te bi večeri prokockao. Vidjevši da za njega u ovom bijelom svijetu nema sreće, na crnom tržištu nabavio je pištolj, ali, na svu sreću, nije digao ruku na sebe. Od 2013. godine, mladiću, koji je našem listu iskreno donio svoju životnu priču, počinju se dešavati samo lijepe stvari. Danas je Juka mladić za primjer, poznati je glumac amater, voli pomoći ljudima, a u njegovu porodicu danas se uselila sloga.

– Sve je ovo istina, moje djetinjstvo i mladalački dani bili su pakao. Niko me nije shvatao, niti pitao šta mi se motalo u glavi. Ni ja nisam bio zlatan, ali ni okolina nije imala razumijevanje. Jesam, htio sam nauditi školskom portiru. Neću vam reći zašto. Sudili su mi kao maloljetniku, sudiji sam sve priznao i obećao da više nikad ni mrava zgaziti neću. Osuđen sam na dvije godine zatvora uvjetno – kaže Ljevšić.

Juka pritekao u pomoć komšijama u Doboju

Okupio je negdje pred kraj puberteta navijačku grupu “Brigada 13”. Nisu to bili momci za pohvalu, ali je Juka od njih napravio navijače od kojih se tresla dvorana Luke u Gračanici. Godinu kasnije s grupom mladih dobrostojećih Gračanlija sedam dana pomaže potopljenim građanima Doboja, ne pitajući ko je koje vjere i nacije.

Uspješna uloga

Konačno, poznata bh. rediteljka, Gračanka Mirela Trepanić, 2104. na audiciji za komad “Dženo, Dženo Romanife” (Živjet će romski narod), u dramsku grupu primila je i Jusufa Ljevšića i nije se pokajala. On je, u grupi Roma, mjesecima učio romski jezik, kulturu, običaje, kako bi uspješno odigrao ulogu u predstavu, koja je donijela preokret u njegovu životu.

– Prvi koga sam na premijeri predstave u prepunoj dvorani BKC-a u Gračanici ugledao bio je moj babo Almir. Kada me vidio, iz njegovog oka potekla je suza. Od te večeri, moj otac više nije popio ni kap alkohola, a radost i sloga uselili su se u našu porodicu. Sve se promijenilo u našem životu. Prije toga sam četiri mjeseca radio u Švedskoj, ali više nisam mogao, jer sam shvatio da ja ne pripadam tom svijetu, pa sam se vratio svojoj Bosni i Gračanici – kaže Jusuf.

Rođeni glumac

Zna Juka da nikome nije bilo lako s njim dok je bio dječak. Ali, danas zna da bi sve bilo drugačije da je imao neku pomoć, nekoga da s njim porazgovara, uputi ga ka pravom putu.

– Nikad neću zaboraviti nastavnicu bosanskog jezika. Kada sam je zamolio da me uvrsti u dramsku sekciju, jer sam uvijek mislio da sam rođeni glumac, rekla je: “Kakav ti, ni za šta te Bog nije stvorio” – sjeća se Juka.

Desmir

 

Sranje.Sranjeeee.
Kakva noc.
Kisa je lupala o stakla malog Yuga. Desmir je rukom trljao stakla Yuga koja su se stalno maglila.Kakva ruzna noc za voziti auto.
Hm, svaka noc je ruzna kad vozis Yugo u Dallasu.
Zasto je uopste kupio Yugo po dolasku u Dallas? Veceras je pokusao impresionirati neku djevojku sa pricom o svom Yugu.Koji mu je bio (vrag) da joj prica o svom glupom autu? Yugo?! Ko jos vozi Yugo u Dallasu?! A i njezin prijatelj je bio krupniji, al’ je imao kriv mali prst na ruci. Ko jos ima kriv mali prst na ruci? Kakva noc.
Kako se cura zvala? Alhmijana? Sta joj je pricao? O Yugu. Desmir je ljutito protrljao maglu na staklu. Vanjski brisaci su se lijeno vukli gore-dole.

Bilo je to Bosansko Sijelo negdje u dubini Arlingtona,gradica zapadno od Dallasa. Veceras je otisao tamo da mozda sretne nekoga, upozna i prosiri to poznanstvo.Cijelo vece je lutao medju tim ljudima nikako da nadje nekoga s kim bi progovorio par rijeci. Ispred njega neki momci su pjevusili Sinana Sakica: Aaaaa-aaaa-aaaaaa. Nije ih nikako mogao zaobici. Sa desne strane je stajao mladji par i jeo pitu iz papirnog tanjira a sa lijeve strane se isprijecio stariji covjek umorno kasljajuci u papirnu maramicu.Desmir se uputio prema momcima sto su pjevusili Sinana Sakica: Aaaa-aaaa-aaaa-iiiiii-oooooo-aaaaaaaaaa.
“Sta ima momci?” Desmir je pozdravio i lagano se nasmijesio. Zapuhnuo ga je miris cigareta. Lagano je prosao. Cuo je za sobom “S’a ima jarane.” Nije se okrenuo da pozdravi. Plasio se da bi lagano pozdravljanje moglo prerasti u razgovor, a nije zelio zapoceti razgovor sa tim muzikalnim momcima.Gusio ga je miris cigareta i zelio je izaci iz zadimljene prostorije.
Vani je sreo Alhmijanu. Bila je sa prijateljicom. Nije upamtio ime prijateljici. Alhmijanu mu se svidjela. Bila je vesela i prijateljski raspolozena prem njemu. I o cemu je on zapoceo razgovor? O tome kako je kupio auto u Americi, i to Yugo. Rekao je kako nije htio kupiti nijedan drugi auto nego Yugo, jer mu je i u Bosni Yugo bio velika zelja.
Alhmijani su oci bljesnule nakratko a desni ugao usana se podigao prema osmjehu i onda kad je prosao bljesak u ocima, osmijeh se zaledio i povukao. Nije se zeljela osmijehnuti i time mu kazati sta misli.Pogledala je u prijateljicu kojoj je lice bilo hladno i bezizrazno.
Tu je Desmir znao da ga je Alhmija sada posmatrala kao zadnjeg papka.Tisina.
Iz pravca zadimljene zgrade je dosao jos jedan momak.
Pozvao je cure da krenu kuci. One su pristale i mala grupica se izgubila u mraku.Pocela je padati kisa.

Desmir je bijesno protrljao stakla na Yugu. Negdje sa strane je grom odjeknuo i osvijetlio malu zgradu. Desmir je zustavio Yuga. Stigao je kuci.

Misli su mu se vracale ka Alhmijani. Samog sebe je psovao sto je kupio Yuga. Kao zadnji seljak je morao kupiti Yuga i ostvariti svoje Bosanske snove. Alhmijana je prepoznala tu jednostavnost misli kod Desmira i vjerovatno je mislila kako je Desmirova naredna zelja da kupi kravu i prodaje mlijeko komsijama.A nije. Nije,nije,nije. Sve sto je zelio je da ima par prijatelja koji ce prepoznati njegov bosanski duh za salu, i koji ce reci:”O, Yugo, super.”

Lupio je vrata Yuga. Vrata se nisu mogla otvoriti jednostavno. Desmir je morao lupiti vrata vise puta. Nogom. Psujuci auto i kisu, bijesno je iskoraknuo vani i ugazio u lokvu vode sto se nakupila uslijed kise. Super-nove Adidaske su se napunile vodom.Par sekundi je stojao nepokretno, bijesan na sebe i kisu, auto i Alhmijanu, Tita i Partiju, Dallas i Arlington, Ameriku i Bosnu.Zalupio je vrata Yuga i krenuo prema stanu. Kroz mrak i kisu se culo sljapkanje vode u super-novim Adidaskama.

Telefon je zazvonio dok je ulazio u stan. Brzim koracima je prisao telefonu i podigao slusalicu.Ponoc je poodavno prosla. Ko moze zvati ovako kasno?
“Halo…” Desmirova ljutnja se pretvorila u iscekivanje dok je prinosio slusalicu desnome uhu i duboko je udahnuo zrak.
“Halo, Opanak ovdje, trebam cevapa za sto maraka!”
“Jarane, imas pogresan broj.” Desmir je ispuhao zrak iz pluca.
“Onaj, zovem iz hotela…” glas iz slusalice je nastavio, sada vec zbunjen.
“Sorry, you’ve got ‘rong number.” Spustio je slusalicu.

Prosao je rukom kroz mokru kosu. Ovaj dan je bio naporan. Voznja Yugom postaje sve napornija. Na cesti zna vidjeti druge vozace kako mu se smiju. Yugo ih puno veseli.

Telefon je opet zazvonio.

“Rek’o sam nema cevapa!” Desmir je umorno rekao u slusalicu.
“Desmire…” Sa druge strane je progovorio njezan zenski glas.
U tom trenutku je grom odjeknuo dosta blizu. Desmir se cijelm tijelom pomjerio preplasen detonacijom groma. Slusalica mu je ispala iz ruke. Par sekundi je gledao prema prozoru. Teske kisne kapi su lupale o prozor.
“Desmire…Halo?” culo se iz slusalice.
Desmir je podigao slusalicu.
“Halo, ovdje Desmir.”
“Desmire,halo, Fehima ovdje.”
Fehima, kazes. Fehima, cura sa kojom je bio zajedno zadnjih 16 mjeseci i koja se nije dala pipnuti. Ostavila ga je prije par mjeseci jer je odlucila otici na skolovanje u susjednu drzavu. Taj dan kad je odlazila sa radija je svirala Selma od Bijelog Dugmeta a on je razmisljao:” A seks? Nista? 16 mjeseci sa njom, slusao je, sve joj udovoljavao i na kraju, nista.Ode.”
“Halo Desmire?”
“Fehima…”
“Znam Desmire, sigurno ti je ispala slusalica kad si cuo moj glas.”
“Neee, tu je gr…”
“Znam, znam, ovo je vjerovatno veliki sok za tebe, sto sam ti se javila?”
“Ma…”
“Htjela sam ti reci samo jednu stvar…”
Desmir je stajao sa slusalicom u ruci. Voda je kapala sa kose i odijela.Ispod Desmira se stvorila lokva vode. Osjecao je mokre carape u patikama.Razmisljao je da poklopi slusalicu i prekine ovu glupost zvanu Fehima.
“Htjela sam ti reci” nastavila je Fehima “Da me mozes imati veceras ako hoces!”
Desmiru se desna obrva podigla.
“Fehima…” zapoceo je Desmir ” Ti si, ako nisi znala, u Oklahomi. To je cet’ri sata voznje odavde.” Hm, osam za mog Yuga.
“Desmire, mozes me imati veceras…” Fehima, sad vec zbunjena, je nastavila svoj zov. Nije joj bila jasna Desmirova reakcija. Dok su bili zajedno uvijek ju je slusao i udovoljavao joj. Pravila je budalu od njega. Ovo sada nimalo nelici na Desmira.
“Fehima,imam sutra test u skoli iz termo-urbane sub-fizike o modernoj telekomunikaciji.” Bas joj je slagao. U stvari ima test iz sub-urbane termo-fizike o telekomunikaciji.Nevjeruje da ce Fehima primjetiti laz. Mokre patike su ga sve vise zuljale. Nije ih htio skinuti u dnevnom boravku vec u kupatilu, ali telefon i Fehima, i Opanak prije nje, su ga drzali u dnevnom boravku.
“Desmire, kakvo je to ponasanje?” Fehima nije ocekivala ovakvu nedisciplinu. 16 mjeseci je trenirala Desmira, malo ona a malo njezina mama. Desmir se trebao bolje ponasati.
Desmirovo celo su zaposjele kapljice znoja. Nervoza se probudila.U glavi mu je bubnjala Alhmijana.Super nove Adidaske zuljaju.Mora kupiti novi auto. Yugo mu upropastava nova poznanstva.
“Fehima, ne…”
“Desmire, ja nemogu vjerovati da si takav.”
Desmir je nevozno stiskao slusalicu. Cupkao je u mjestu. Culo se sljapkanje patika.
“Desmire, ja sam od tebe ocekivala puno vise. Ja sam bila zaljubljena u tebe. Ti si mene razocarao. Ti si razocarao moju mamu. Ja nemogu vjerovati kako se ti ponasas. Mi smo bili zajedno sesnaest mjeseci i tri dana i ti to tako vracas. Evo suze mi naviru na oci Desmire, kako si pokvaren.Desmire, halo Desmire?”
Desmir je lagano spustio slusalicu i izvukao telefonski kabl iz uticnice.

Kisa je prestala.

Nije htio razmisljati.Skinuo je mokre patike.Skinuo je mokru odjecu.Potpuno gol je stajao u dnevnom boravku.Lagano se uputio prema spavacoj sobi.Legao je na krevet.Lezeci na ledjima, gledao je u plafon. Minuti su prolazili. Desmir je posmatrao igru sijenki i svjetla na plafonu.
Poceskao se po nosu.Opipao je kosu.
Kroz usne je tiho progovorio:”Ma…Boli me kurac.”

Prevrnuo se na bok i zaspao.

 

8/2004

Na granici sa zapadom

2006. Granica prema Europskoj Uniji. Iza Hrvatska. “Dokumenti!” viče neko kroz voz. Vrata kupea se otvoriše. Momak, pedantan, plavi džins, rolka, u zelenkastoj jakni, model iz Vijetnama,  i nekakva iskaznica u ruci.

Ja sam imao slanac u ruci i ustima.

Kada mi je pogled dosegao iskaznicu u momkovoj ruci, on je istu zatvorio. Kao u američkom akcionom igranom filmu, otvori-zatvori.

“Dokumneti!” veli.

Slanac je pecivo iz Hrvatske. Teško je nabavljiv gdje živim. Svaki zalogaj se računa.

“Mogu li da vidim iskaznicu još jednom?” više pokazujem slancem prema iskaznici nego što izgovaram.

Opet otvori-zatvori. Prebacim slanac iz desne ruke u lijevu, te desnom posegnem za iskaznicom. Momkova ruka se momentalno trgla nazad. Nepipaj. Ode iskaznica u džep i ostade samo momkov pogled, onaj što pita “Bosanac?”

Spustih slanac na sjedište i, ne ispuštajući slanac iz vida, posegnuh prema američkom pasošu u džepu jakne. Lagano podigoh pogled prema policajcu i podigoh ruku sa dokumentom. “Dokumenti.” kažem. Onda sam brzinski otvorio i zatvorio pasoš, kao da je policijska iskaznica.

Policajac je hladno uzeo američki pasoš i otvorio prvu stranicu. Zemlja rođenja, Bosna i Hercegovina. Povratak pasoša je bio jednako hladan. Vrata kupea se zatvoriše i momak produži svoje putovanje kroz voz.

Stavih pasoš nazad u jaknu. Podigoh slanac i odgrizoh veći komad. Sa slancem nikada nemožeš biti siguran. Iako ime sugerira sol, nije baš svaki zalogaj slanca slan.

Podigoh se sa sjedišta, držeći slanac u ruci, i otvorih vrata kupea. Okrenuh se u pravcu policajaca i ljutito povikah: “Ih bin ajne amerikanišen! Ih bin amerikanišen!”

Voz se lagano pokrenu prema Austriji.

 

dscf0059