Na granici sa zapadom

2006. Granica prema Europskoj Uniji. Iza Hrvatska. “Dokumenti!” viče neko kroz voz. Vrata kupea se otvoriše. Momak, pedantan, plavi džins, rolka, u zelenkastoj jakni, model iz Vijetnama,  i nekakva iskaznica u ruci.

Ja sam imao slanac u ruci i ustima.

Kada mi je pogled dosegao iskaznicu u momkovoj ruci, on je istu zatvorio. Kao u američkom akcionom igranom filmu, otvori-zatvori.

“Dokumneti!” veli.

Slanac je pecivo iz Hrvatske. Teško je nabavljiv gdje živim. Svaki zalogaj se računa.

“Mogu li da vidim iskaznicu još jednom?” više pokazujem slancem prema iskaznici nego što izgovaram.

Opet otvori-zatvori. Prebacim slanac iz desne ruke u lijevu, te desnom posegnem za iskaznicom. Momkova ruka se momentalno trgla nazad. Nepipaj. Ode iskaznica u džep i ostade samo momkov pogled, onaj što pita “Bosanac?”

Spustih slanac na sjedište i, ne ispuštajući slanac iz vida, posegnuh prema američkom pasošu u džepu jakne. Lagano podigoh pogled prema policajcu i podigoh ruku sa dokumentom. “Dokumenti.” kažem. Onda sam brzinski otvorio i zatvorio pasoš, kao da je policijska iskaznica.

Policajac je hladno uzeo američki pasoš i otvorio prvu stranicu. Zemlja rođenja, Bosna i Hercegovina. Povratak pasoša je bio jednako hladan. Vrata kupea se zatvoriše i momak produži svoje putovanje kroz voz.

Stavih pasoš nazad u jaknu. Podigoh slanac i odgrizoh veći komad. Sa slancem nikada nemožeš biti siguran. Iako ime sugerira sol, nije baš svaki zalogaj slanca slan.

Podigoh se sa sjedišta, držeći slanac u ruci, i otvorih vrata kupea. Okrenuh se u pravcu policajaca i ljutito povikah: “Ih bin ajne amerikanišen! Ih bin amerikanišen!”

Voz se lagano pokrenu prema Austriji.

 

dscf0059

Close Menu