kahry

korak imigranta
crtamo kucice,malene i lijepe
pisemo tanka slova i sicusne brojeve
ucimo da nas saznanja nova u nocima krijepe
sudbini svilenoj sijemo krojeve.

misli nam preopterecene slozenim rijecima
usta svezana vec poznatom slutnjom
pred ocima sijevaju prorocanska sjeciva
dani nam prolaze obavijeni sutnjom.

zivot isprekidan,bez sunca,bez doma
putujemo savjesno sa glavom u torbi
noseci krhotine davnog sindroma
rodjeni gubitnici u nepravednoj borbi.

postajemo sve ono sto vazi za nista
pokazujuci stid,izrazavajuci emocije
dok cekamo u redu za spaljena ognjista
gutajuci hladne i otrovne porcije.

sta je to….za cim ja uporno tragam
zajedno sa bijednicima citavog svijeta
ne ,necu vise snjima da se vagam
vracam se nazad kao dar ili meta.

dolazim nazad,hrabro i smijelo
gdje srce zeli i tezi da bude
u mjesto bezumlja gdje je sve i pocelo
pocetku pocetaka,kraju zablude.

———————————————————–
——————————————————-

oprosti mi,moj prijatelju
moje rijeci vec odavno kasne
nikako da ispunim eto i tu zelju
da te vidim prijatelju,proslosti jasne.

izgubljen sam u ovom svijetu
nikako da pronadjem pravi put
radovati se ne mogu ni ovom ljetu
tuzan sam i depresivan,pomalo ljut.

ne mogu te vise nasmijati
a smijeha je nekad tako bilo
stvari su se pocele grozno odvijati
i ono malo srece se u putu izgubilo.

dragi moj prijatelju,gdje pogrijesi
pa kaznu robijam tako daleko
nikakva rijec,bol da utjesi
vise nisam isti vec samo neko

oprosti,sve je ovo neka greska
izgubio se sav naas svijet dragi
pubertet mladalacki,djetinjstva teska
snaga pobjednika i osmjeh blagi.

sve je otislo putem daljina
vrijeme ide i ne moze stati
u srcu mi lezi poznata praznina
nemam ti prijatelju sta dati.

zivot mi tezak,grijeh sve veci
ponirem rucesi one najdraze
mogu ti pokloniti jedino rijeci
stihove bijedne,vrijedne sabotaze.

moj prijatelju za vremena sva
izvini sto te zaboraviti ne mogu
ni one inicijale,znas vec v.a
niti onu raspravu o vragu i bogu.

posveceno v.a
od prijatelja

—————————————————-
——————————————————

kroz ogledalo moje skrivene sjene
gledam bespomocna tijela plove
morski orkani,talasi pjene
izbacuju trulez,smrad i grijehove.

tako oronuli leze na obali
pruzajuc pogled i ruke ka nebu
gorak okus zivota su probali
pa smrt strasnu podnose kao uvredu.

ne znam sto li se toliko bore
za jos koji uzdah,koji dan
kad su iscrpili sve izvore
jedino preostaje vjeciti san.

i tako kroz prozor moje skrivene sjene
shvatam da nam je crta opstanka sve tanja
na ocima nam mreza crne koprene
u srcima jeza groznog saznanja………

——————————————————
———————————————–

zlocini se kote,mladi i sneni
svijesni svoje zle kobi
poput groznice,duboko u meni
oni zive u crvljivoj utrobi.
brecnu se i zamisle na rijeci vjernika
pametno reagujuci na molitvu jaku
pazljivo birajuci,poput kakvog pjesnika
izvrcu i pobijaju rijec svaku.
poput groznice,u meni duboko
krivnja se proteze,duga i hladna
posmatra dusu,crveno oko
zjenica siroka,neopisivo hladna.
poput groznice.duboko u meni
stihovi spavaju u vrazijoj sjeni.

———————————————–
—————————————————

oklop

posmatram svoj oklop
iskidan,polomljen,ipak me stiti
ljepote beskrajne vjecito gladan
zelju za pobjedom ne moze skriti.

—————————————————
——————————————————-

pitanja unatoc svemu,osmjehom prkosis vremenu
a jesi li siguran zapravo tko si?
tvrdis da pripadas necijem plemenu
a jesi li siguran,zapravo tko si?

ta te moralna kazna
svaki dan jace u sumnju gura
biti ili postojati,samo prazna fraza
guta te i prozdire ta moralna bura

jesi li siguran da postojis?

glasovi u tebi vjecito ispituju
prelijevaju ti misli kao more
glasovi u tebi,tako jasni
traze,zahtjevaju samo odgovore

ohrabreno ludilo gostis
krajem svakog dosadnog dana
nisi u stanju da premostis
rijeku dubokih virova i rana

pucaju,lome se,tvoje trule kosti
tako si usamljen u bezdani toj
krajnja tacka poznate mizernosti
konstantno te izaziva na dvoboj

jesi li mozda kakve euforije gost?!
glasovi u tebi pitaju
moze li ovo biti stvarnost
glasovi u tebi,oni pitaju

odgovori bijednice toplim benzinom
ponasaj se kao smrti znani gost
nazdravi ponosno opojnim vinom
zapali pitanja i cekaj minulost.

the end
——————————————————
———————————————————–

kristali
sinoc su zvijezde posebno sijale
stvarajuc ambis za umorne oci
sinoc su kristalne suze prijale
ublazujuci ocaj koji nece proci

sinoc je simfonija smrti svirala
basovi,trube,bubanj,violine
zvucima zica me pazljivo dirale
predvodeci orkestar paklene bine

nebo se paralo pod dirigentskom palicom
mjesec se poceo ludo da vrti
munje zasjevase,propjeva grom
pjesmu sto poznajem,pjesmu smrti

predstava,iluzija,masta ili java
tesko je pronaci pravu rijec
isprekidanoj niti bolnog zaborava
veceras ja napokon predajem mec

gubim se,utapam u lavirintu svome
uzaludno trazeci izlaz iz njega
kristale da poklonim, nemam kome
iz ovog nistavila nema bijega

bestijalno nistavilo oko nas svuda
hara i pustosi piune jadne
ugojena, debela,ta sudbina luda
nikako da nahrani oci gladne

i zadnja nada u meni je nestala
pruzam ti dzavole svoje ruke
bacam svoj zivot na prokleta vjesala
da okoncam ove simpaticne muke.

the end

———————————————————–
————————————————————
ti

kraljice mojih neprospavanih noci
tebe sto opisujem godine duge
prizivam u zelji da ces mi opet doci
i otjerat oblake beznadja i tuge.

ti,koja kosom carobnom prikrivas lice
i poljubcima lijecis duboke rane
krilima svijetlosti nedodirljive ptice
prodires u spilje dugo cuvane tajne.

privjesak taj cudni ti krasi bijeli vrat
on je simbol i ponos tvoje borbene cudi
sto vijekovima plovi kroz nemir i rat
a sad mirno pada na tvoje tople grudi.

dusa kao da ti je vijekovima stara
pa zna i razumije pitanje svako
u sebi nosis saku bozjeg dara
i jedno srce,veliko i jako.

tijelo je tvoje jedan savrsen sklad
gracioznost poprima svaki tvoj pokret
pogledom uklanjas tugu i jad
za slikara ti si idealan portret.

ne,slikari te nacrtat ne bi mogli
pisci te rijecima opisat ne bi znali
kao da su te nebeski andjeli stvorili
i ovoj prokletinji od zemlje dali.

kada nestanes,kada te ne bude vise
kad napustis ovaj ukleti svijet
padace olovne i vjecite kise
jer umro je najljepsi boziji cvijet.

—————————————————————-

—————————————————————-

ljubim ti vrhove s kojih se cijedi
sladunjavi potok opojnog soka
ljubim ih groznicavo a znam sto slijedi
stanje derilijus,stanje soka

spretno se izvijas i penjes na mene
ritualno demonstriras snagu svoju
moja potencija se gubi i vene
poput semafora ulicnog mjenjam boju

koljenima me pritisces i ubrzavas ritam
uzdises kao da ces sad da rodis
na licu ti pobjednicki osmjeh citam
u borbi u kojoj od pocetka vodis

ubrzavas igru kojoj se blizi kraj
grizes me ,vristis,kosu mi cupas
a ja duboko na putu za raj
gledam te kako se u znoju kupas

prljav sam pjesnik,pokvarenih strasti
sto uziva plodove tog rajskog japana
prepun emocija,vjere i casti
tebi se predajem mari hu ana

2004

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *