Najnoviji Hit Proizvod Na Americkom Trzistu!

Amerikanci su prosto poludjeli za bosanskom muzikom. Albumi Crvene Jabuke se prodaju u milionskim tirazima. “Znao sam da ce se to desiti prije ili poslije!” kazao je novinarima prosijedi frontman Crvene Jabuke na vijest da je Jabuka upravo prodala 20-milioniti nosac zvuka. Medju ostalim poznatim muzicarima u americi tu je i Halid Muslimovic ciji hit “Mama Neda Da Te Diram 2: Mama Hoce Da I Nju Diram” se bez prestanka vrti na svim radio-stanicama izmedju Dallasa, New Yorka i LA.Americki muzicari se sve vise osjecaju ugrozenim uslijed navale bosanskog zvuka, tako da je i predsjednik “Sjedinjenog Rivalskog Americkog Neo-Jedinstvenog Endema (S.R.A.N.J.E.)” udruzenja za zastitu americkog zvuka pozvao predsjednika da napravi zakon za zastitu engleskog jezika, gdje bi se u pjesmama morao koristi engleski jezik barem 80%, sto je dosta slicno zakonu izglasanom u Francuskoj, a mnogi smatraju da je ovo pokusaj S.R.A.N.J.E.-a da legalno zaustavi dominaciju bosanskog zvuka na americkom trzistu.
Poznati bosanski reper M.C. Hadziomerovic-Mehmedpasic, poznatiji kao M.C.HM je nedavno izjavio: “‘Arane, ovo je haos, treba ‘vako svudje.Matere mi, ‘vako mi dobro nije bilo ni kad sam radio dva posla sa overtajmom i im’o puno para…” M.C. HM je samo jedna od uspjesnih prica. Poznati izvodjac sevdah muzike Selmedin Mehmedmurahadzihafizjusic, poznatiji pod imenom DJ MED, je nedavno potpisao ugovor za snimanje dva filma: “Hajde Da Se Volimo 4” i “Bitka Na Neretvi 6” gdje uz DJ MED-a treba da glumi i drugi poznati muzicar Haznadija Hamirpasic, cije singlice haraju po, kako americkim, tako i engleskim Top 40 listama.

kahry

korak imigranta
crtamo kucice,malene i lijepe
pisemo tanka slova i sicusne brojeve
ucimo da nas saznanja nova u nocima krijepe
sudbini svilenoj sijemo krojeve.

misli nam preopterecene slozenim rijecima
usta svezana vec poznatom slutnjom
pred ocima sijevaju prorocanska sjeciva
dani nam prolaze obavijeni sutnjom.

zivot isprekidan,bez sunca,bez doma
putujemo savjesno sa glavom u torbi
noseci krhotine davnog sindroma
rodjeni gubitnici u nepravednoj borbi.

postajemo sve ono sto vazi za nista
pokazujuci stid,izrazavajuci emocije
dok cekamo u redu za spaljena ognjista
gutajuci hladne i otrovne porcije.

sta je to….za cim ja uporno tragam
zajedno sa bijednicima citavog svijeta
ne ,necu vise snjima da se vagam
vracam se nazad kao dar ili meta.

dolazim nazad,hrabro i smijelo
gdje srce zeli i tezi da bude
u mjesto bezumlja gdje je sve i pocelo
pocetku pocetaka,kraju zablude.

———————————————————–
——————————————————-

oprosti mi,moj prijatelju
moje rijeci vec odavno kasne
nikako da ispunim eto i tu zelju
da te vidim prijatelju,proslosti jasne.

izgubljen sam u ovom svijetu
nikako da pronadjem pravi put
radovati se ne mogu ni ovom ljetu
tuzan sam i depresivan,pomalo ljut.

ne mogu te vise nasmijati
a smijeha je nekad tako bilo
stvari su se pocele grozno odvijati
i ono malo srece se u putu izgubilo.

dragi moj prijatelju,gdje pogrijesi
pa kaznu robijam tako daleko
nikakva rijec,bol da utjesi
vise nisam isti vec samo neko

oprosti,sve je ovo neka greska
izgubio se sav naas svijet dragi
pubertet mladalacki,djetinjstva teska
snaga pobjednika i osmjeh blagi.

sve je otislo putem daljina
vrijeme ide i ne moze stati
u srcu mi lezi poznata praznina
nemam ti prijatelju sta dati.

zivot mi tezak,grijeh sve veci
ponirem rucesi one najdraze
mogu ti pokloniti jedino rijeci
stihove bijedne,vrijedne sabotaze.

moj prijatelju za vremena sva
izvini sto te zaboraviti ne mogu
ni one inicijale,znas vec v.a
niti onu raspravu o vragu i bogu.

posveceno v.a
od prijatelja

—————————————————-
——————————————————

kroz ogledalo moje skrivene sjene
gledam bespomocna tijela plove
morski orkani,talasi pjene
izbacuju trulez,smrad i grijehove.

tako oronuli leze na obali
pruzajuc pogled i ruke ka nebu
gorak okus zivota su probali
pa smrt strasnu podnose kao uvredu.

ne znam sto li se toliko bore
za jos koji uzdah,koji dan
kad su iscrpili sve izvore
jedino preostaje vjeciti san.

i tako kroz prozor moje skrivene sjene
shvatam da nam je crta opstanka sve tanja
na ocima nam mreza crne koprene
u srcima jeza groznog saznanja………

——————————————————
———————————————–

zlocini se kote,mladi i sneni
svijesni svoje zle kobi
poput groznice,duboko u meni
oni zive u crvljivoj utrobi.
brecnu se i zamisle na rijeci vjernika
pametno reagujuci na molitvu jaku
pazljivo birajuci,poput kakvog pjesnika
izvrcu i pobijaju rijec svaku.
poput groznice,u meni duboko
krivnja se proteze,duga i hladna
posmatra dusu,crveno oko
zjenica siroka,neopisivo hladna.
poput groznice.duboko u meni
stihovi spavaju u vrazijoj sjeni.

———————————————–
—————————————————

oklop

posmatram svoj oklop
iskidan,polomljen,ipak me stiti
ljepote beskrajne vjecito gladan
zelju za pobjedom ne moze skriti.

—————————————————
——————————————————-

pitanja unatoc svemu,osmjehom prkosis vremenu
a jesi li siguran zapravo tko si?
tvrdis da pripadas necijem plemenu
a jesi li siguran,zapravo tko si?

ta te moralna kazna
svaki dan jace u sumnju gura
biti ili postojati,samo prazna fraza
guta te i prozdire ta moralna bura

jesi li siguran da postojis?

glasovi u tebi vjecito ispituju
prelijevaju ti misli kao more
glasovi u tebi,tako jasni
traze,zahtjevaju samo odgovore

ohrabreno ludilo gostis
krajem svakog dosadnog dana
nisi u stanju da premostis
rijeku dubokih virova i rana

pucaju,lome se,tvoje trule kosti
tako si usamljen u bezdani toj
krajnja tacka poznate mizernosti
konstantno te izaziva na dvoboj

jesi li mozda kakve euforije gost?!
glasovi u tebi pitaju
moze li ovo biti stvarnost
glasovi u tebi,oni pitaju

odgovori bijednice toplim benzinom
ponasaj se kao smrti znani gost
nazdravi ponosno opojnim vinom
zapali pitanja i cekaj minulost.

the end
——————————————————
———————————————————–

kristali
sinoc su zvijezde posebno sijale
stvarajuc ambis za umorne oci
sinoc su kristalne suze prijale
ublazujuci ocaj koji nece proci

sinoc je simfonija smrti svirala
basovi,trube,bubanj,violine
zvucima zica me pazljivo dirale
predvodeci orkestar paklene bine

nebo se paralo pod dirigentskom palicom
mjesec se poceo ludo da vrti
munje zasjevase,propjeva grom
pjesmu sto poznajem,pjesmu smrti

predstava,iluzija,masta ili java
tesko je pronaci pravu rijec
isprekidanoj niti bolnog zaborava
veceras ja napokon predajem mec

gubim se,utapam u lavirintu svome
uzaludno trazeci izlaz iz njega
kristale da poklonim, nemam kome
iz ovog nistavila nema bijega

bestijalno nistavilo oko nas svuda
hara i pustosi piune jadne
ugojena, debela,ta sudbina luda
nikako da nahrani oci gladne

i zadnja nada u meni je nestala
pruzam ti dzavole svoje ruke
bacam svoj zivot na prokleta vjesala
da okoncam ove simpaticne muke.

the end

———————————————————–
————————————————————
ti

kraljice mojih neprospavanih noci
tebe sto opisujem godine duge
prizivam u zelji da ces mi opet doci
i otjerat oblake beznadja i tuge.

ti,koja kosom carobnom prikrivas lice
i poljubcima lijecis duboke rane
krilima svijetlosti nedodirljive ptice
prodires u spilje dugo cuvane tajne.

privjesak taj cudni ti krasi bijeli vrat
on je simbol i ponos tvoje borbene cudi
sto vijekovima plovi kroz nemir i rat
a sad mirno pada na tvoje tople grudi.

dusa kao da ti je vijekovima stara
pa zna i razumije pitanje svako
u sebi nosis saku bozjeg dara
i jedno srce,veliko i jako.

tijelo je tvoje jedan savrsen sklad
gracioznost poprima svaki tvoj pokret
pogledom uklanjas tugu i jad
za slikara ti si idealan portret.

ne,slikari te nacrtat ne bi mogli
pisci te rijecima opisat ne bi znali
kao da su te nebeski andjeli stvorili
i ovoj prokletinji od zemlje dali.

kada nestanes,kada te ne bude vise
kad napustis ovaj ukleti svijet
padace olovne i vjecite kise
jer umro je najljepsi boziji cvijet.

—————————————————————-

—————————————————————-

ljubim ti vrhove s kojih se cijedi
sladunjavi potok opojnog soka
ljubim ih groznicavo a znam sto slijedi
stanje derilijus,stanje soka

spretno se izvijas i penjes na mene
ritualno demonstriras snagu svoju
moja potencija se gubi i vene
poput semafora ulicnog mjenjam boju

koljenima me pritisces i ubrzavas ritam
uzdises kao da ces sad da rodis
na licu ti pobjednicki osmjeh citam
u borbi u kojoj od pocetka vodis

ubrzavas igru kojoj se blizi kraj
grizes me ,vristis,kosu mi cupas
a ja duboko na putu za raj
gledam te kako se u znoju kupas

prljav sam pjesnik,pokvarenih strasti
sto uziva plodove tog rajskog japana
prepun emocija,vjere i casti
tebi se predajem mari hu ana

2004

Desmir

 

Sranje.Sranjeeee.
Kakva noc.
Kisa je lupala o stakla malog Yuga. Desmir je rukom trljao stakla Yuga koja su se stalno maglila.Kakva ruzna noc za voziti auto.
Hm, svaka noc je ruzna kad vozis Yugo u Dallasu.
Zasto je uopste kupio Yugo po dolasku u Dallas? Veceras je pokusao impresionirati neku djevojku sa pricom o svom Yugu.Koji mu je bio (vrag) da joj prica o svom glupom autu? Yugo?! Ko jos vozi Yugo u Dallasu?! A i njezin prijatelj je bio krupniji, al’ je imao kriv mali prst na ruci. Ko jos ima kriv mali prst na ruci? Kakva noc.
Kako se cura zvala? Alhmijana? Sta joj je pricao? O Yugu. Desmir je ljutito protrljao maglu na staklu. Vanjski brisaci su se lijeno vukli gore-dole.

Bilo je to Bosansko Sijelo negdje u dubini Arlingtona,gradica zapadno od Dallasa. Veceras je otisao tamo da mozda sretne nekoga, upozna i prosiri to poznanstvo.Cijelo vece je lutao medju tim ljudima nikako da nadje nekoga s kim bi progovorio par rijeci. Ispred njega neki momci su pjevusili Sinana Sakica: Aaaaa-aaaa-aaaaaa. Nije ih nikako mogao zaobici. Sa desne strane je stajao mladji par i jeo pitu iz papirnog tanjira a sa lijeve strane se isprijecio stariji covjek umorno kasljajuci u papirnu maramicu.Desmir se uputio prema momcima sto su pjevusili Sinana Sakica: Aaaa-aaaa-aaaa-iiiiii-oooooo-aaaaaaaaaa.
“Sta ima momci?” Desmir je pozdravio i lagano se nasmijesio. Zapuhnuo ga je miris cigareta. Lagano je prosao. Cuo je za sobom “S’a ima jarane.” Nije se okrenuo da pozdravi. Plasio se da bi lagano pozdravljanje moglo prerasti u razgovor, a nije zelio zapoceti razgovor sa tim muzikalnim momcima.Gusio ga je miris cigareta i zelio je izaci iz zadimljene prostorije.
Vani je sreo Alhmijanu. Bila je sa prijateljicom. Nije upamtio ime prijateljici. Alhmijanu mu se svidjela. Bila je vesela i prijateljski raspolozena prem njemu. I o cemu je on zapoceo razgovor? O tome kako je kupio auto u Americi, i to Yugo. Rekao je kako nije htio kupiti nijedan drugi auto nego Yugo, jer mu je i u Bosni Yugo bio velika zelja.
Alhmijani su oci bljesnule nakratko a desni ugao usana se podigao prema osmjehu i onda kad je prosao bljesak u ocima, osmijeh se zaledio i povukao. Nije se zeljela osmijehnuti i time mu kazati sta misli.Pogledala je u prijateljicu kojoj je lice bilo hladno i bezizrazno.
Tu je Desmir znao da ga je Alhmija sada posmatrala kao zadnjeg papka.Tisina.
Iz pravca zadimljene zgrade je dosao jos jedan momak.
Pozvao je cure da krenu kuci. One su pristale i mala grupica se izgubila u mraku.Pocela je padati kisa.

Desmir je bijesno protrljao stakla na Yugu. Negdje sa strane je grom odjeknuo i osvijetlio malu zgradu. Desmir je zustavio Yuga. Stigao je kuci.

Misli su mu se vracale ka Alhmijani. Samog sebe je psovao sto je kupio Yuga. Kao zadnji seljak je morao kupiti Yuga i ostvariti svoje Bosanske snove. Alhmijana je prepoznala tu jednostavnost misli kod Desmira i vjerovatno je mislila kako je Desmirova naredna zelja da kupi kravu i prodaje mlijeko komsijama.A nije. Nije,nije,nije. Sve sto je zelio je da ima par prijatelja koji ce prepoznati njegov bosanski duh za salu, i koji ce reci:”O, Yugo, super.”

Lupio je vrata Yuga. Vrata se nisu mogla otvoriti jednostavno. Desmir je morao lupiti vrata vise puta. Nogom. Psujuci auto i kisu, bijesno je iskoraknuo vani i ugazio u lokvu vode sto se nakupila uslijed kise. Super-nove Adidaske su se napunile vodom.Par sekundi je stojao nepokretno, bijesan na sebe i kisu, auto i Alhmijanu, Tita i Partiju, Dallas i Arlington, Ameriku i Bosnu.Zalupio je vrata Yuga i krenuo prema stanu. Kroz mrak i kisu se culo sljapkanje vode u super-novim Adidaskama.

Telefon je zazvonio dok je ulazio u stan. Brzim koracima je prisao telefonu i podigao slusalicu.Ponoc je poodavno prosla. Ko moze zvati ovako kasno?
“Halo…” Desmirova ljutnja se pretvorila u iscekivanje dok je prinosio slusalicu desnome uhu i duboko je udahnuo zrak.
“Halo, Opanak ovdje, trebam cevapa za sto maraka!”
“Jarane, imas pogresan broj.” Desmir je ispuhao zrak iz pluca.
“Onaj, zovem iz hotela…” glas iz slusalice je nastavio, sada vec zbunjen.
“Sorry, you’ve got ‘rong number.” Spustio je slusalicu.

Prosao je rukom kroz mokru kosu. Ovaj dan je bio naporan. Voznja Yugom postaje sve napornija. Na cesti zna vidjeti druge vozace kako mu se smiju. Yugo ih puno veseli.

Telefon je opet zazvonio.

“Rek’o sam nema cevapa!” Desmir je umorno rekao u slusalicu.
“Desmire…” Sa druge strane je progovorio njezan zenski glas.
U tom trenutku je grom odjeknuo dosta blizu. Desmir se cijelm tijelom pomjerio preplasen detonacijom groma. Slusalica mu je ispala iz ruke. Par sekundi je gledao prema prozoru. Teske kisne kapi su lupale o prozor.
“Desmire…Halo?” culo se iz slusalice.
Desmir je podigao slusalicu.
“Halo, ovdje Desmir.”
“Desmire,halo, Fehima ovdje.”
Fehima, kazes. Fehima, cura sa kojom je bio zajedno zadnjih 16 mjeseci i koja se nije dala pipnuti. Ostavila ga je prije par mjeseci jer je odlucila otici na skolovanje u susjednu drzavu. Taj dan kad je odlazila sa radija je svirala Selma od Bijelog Dugmeta a on je razmisljao:” A seks? Nista? 16 mjeseci sa njom, slusao je, sve joj udovoljavao i na kraju, nista.Ode.”
“Halo Desmire?”
“Fehima…”
“Znam Desmire, sigurno ti je ispala slusalica kad si cuo moj glas.”
“Neee, tu je gr…”
“Znam, znam, ovo je vjerovatno veliki sok za tebe, sto sam ti se javila?”
“Ma…”
“Htjela sam ti reci samo jednu stvar…”
Desmir je stajao sa slusalicom u ruci. Voda je kapala sa kose i odijela.Ispod Desmira se stvorila lokva vode. Osjecao je mokre carape u patikama.Razmisljao je da poklopi slusalicu i prekine ovu glupost zvanu Fehima.
“Htjela sam ti reci” nastavila je Fehima “Da me mozes imati veceras ako hoces!”
Desmiru se desna obrva podigla.
“Fehima…” zapoceo je Desmir ” Ti si, ako nisi znala, u Oklahomi. To je cet’ri sata voznje odavde.” Hm, osam za mog Yuga.
“Desmire, mozes me imati veceras…” Fehima, sad vec zbunjena, je nastavila svoj zov. Nije joj bila jasna Desmirova reakcija. Dok su bili zajedno uvijek ju je slusao i udovoljavao joj. Pravila je budalu od njega. Ovo sada nimalo nelici na Desmira.
“Fehima,imam sutra test u skoli iz termo-urbane sub-fizike o modernoj telekomunikaciji.” Bas joj je slagao. U stvari ima test iz sub-urbane termo-fizike o telekomunikaciji.Nevjeruje da ce Fehima primjetiti laz. Mokre patike su ga sve vise zuljale. Nije ih htio skinuti u dnevnom boravku vec u kupatilu, ali telefon i Fehima, i Opanak prije nje, su ga drzali u dnevnom boravku.
“Desmire, kakvo je to ponasanje?” Fehima nije ocekivala ovakvu nedisciplinu. 16 mjeseci je trenirala Desmira, malo ona a malo njezina mama. Desmir se trebao bolje ponasati.
Desmirovo celo su zaposjele kapljice znoja. Nervoza se probudila.U glavi mu je bubnjala Alhmijana.Super nove Adidaske zuljaju.Mora kupiti novi auto. Yugo mu upropastava nova poznanstva.
“Fehima, ne…”
“Desmire, ja nemogu vjerovati da si takav.”
Desmir je nevozno stiskao slusalicu. Cupkao je u mjestu. Culo se sljapkanje patika.
“Desmire, ja sam od tebe ocekivala puno vise. Ja sam bila zaljubljena u tebe. Ti si mene razocarao. Ti si razocarao moju mamu. Ja nemogu vjerovati kako se ti ponasas. Mi smo bili zajedno sesnaest mjeseci i tri dana i ti to tako vracas. Evo suze mi naviru na oci Desmire, kako si pokvaren.Desmire, halo Desmire?”
Desmir je lagano spustio slusalicu i izvukao telefonski kabl iz uticnice.

Kisa je prestala.

Nije htio razmisljati.Skinuo je mokre patike.Skinuo je mokru odjecu.Potpuno gol je stajao u dnevnom boravku.Lagano se uputio prema spavacoj sobi.Legao je na krevet.Lezeci na ledjima, gledao je u plafon. Minuti su prolazili. Desmir je posmatrao igru sijenki i svjetla na plafonu.
Poceskao se po nosu.Opipao je kosu.
Kroz usne je tiho progovorio:”Ma…Boli me kurac.”

Prevrnuo se na bok i zaspao.

 

8/2004

Stigla Drva – nova vrsta dostave drva, cena prava sitnica

Privatno preduzeće PGM – Pale je osmislilo genijalan način dostave drva lokalnim kupcima. Naime, ako naručite više od jednog metra drva za ogrijev, u cijenu je uračunata i prikolica za jednokratnu upotrebu. Ova patentirana tehnologija uključuje prijevoz kao i istovar, o istome trošku.

Prvi korisnik ove tehnologije, Mirsad, komentirao je čitav proces za Oslobodjenje: “Izuzetno zadovoljan, drva su stigla na vrijeme i uredno su istovarena u avliji. Nadam se da će idući put drva izbaciti iz aviona, da se razbiju ono pravo od zemlju pa da nemoram rezati.”

 

 

Original

Oslobodjenje.ba

Čudno Doba

Vazda sam vjerovao da muški, kad ‘zajdu’ u četrdesete, totalno polude. Nauka veli da muški, kad ‘zajdu’ u četrdesete, formiraju nepromjenjljiva razmišljanja poput ‘Sarma je najbolje jelo’ ili ‘Sirnica je najbolja pita’ ili ‘Tito je bio najbolji precjednik’ ili ‘Kako je bilo dobro u staroj Jugi.’

Piti fildžan kafe sa četrdeset-godišnjakom je bilo kao volontirati za dozu straha od stabilnog i nepromjenjljivoga razmišljanja. Drhtećom rukom bih pokušao zahvatiti fildžan, iskapiti ga, reći ‘ne hvala, hajd dobro još jedan – da se niko ne uvrijedi’, ispiti taj još jedan prije nego što on otpočne.

A počne. Ista priča. Uvijek ista priča. Uvijek.

Kako je bilo dobro u Jugoslaviji, sve se moglo na kredit. Bilo je para, sve se moglo. Sve se stizalo. Moglo se malo zagrabiti iz kompanije, svako je to radio. Ko je znao, imao je. Niko te nije pitao ni ko si ni šta si. Zemlja meda i mlijeka.

Jeste, jeste. Ne, ne pamtim to vrijeme. Dobra je kafa, super, da nije Minas, možda. Tito, da svakako, legenda. Jeste, Šaban Šaulić legenda. Divlje Jagode, Bijelo Dugme, jebačina, krkljačina, da, da, da, da…U redu, moram ići sada, stvarno moram. Hoću, dođi i ti. Živio.

To je nekakav raj na zemlji bio, Dženet božji u komunističkoj idili, nekakva zemlja imanja, nekakva prošlost koja je okovala umove ljudi i rastopila ih kao kafa kocku šećera. Kao da vrijeme u kojemu sada živimo nekako ne postoji, kao ni pamet koju smo imali nekada davno.

I tako, šećem se zemljom koja nije Jugoslavija.