Šta to jedeš?

sirnica

Šta to jedeš, obično pitaju kolege, prijatelji šta više. Možda radne kolege ili poznanici, kada se svi sretnemo na poslu ili ako se zadese da navrate u moj životno-stambeni objekat. Obično zavire svoj poduži nos u moju malo pliću plastičnu zdjelu. Plastičnu viljušku da ne spominjem.

Pa jedem, šta jedem, šta se nađe, šta ostane od sinoć. Nekada bude i malo prepoznatljivije jelo poput lazanje, da ne preuveličavam sada, ili, ako je sreće da je lokalni dućan bolje snabdjeven, smrznute sirnice, pažljivo podgrijane.

Jeboteto, vele.

Pa, ne smeta me, stvarno me ne smeta ako vole zavirivati svoj poduži nos u moju malo pliću plastičnu zdjelu. Ne smeta me ni kada mi kažu da jeboteto. Svako ima svoj ukus u hrani, piću i tako to. Stariji momci obično pitaju da šta jebeš, ali to je druga priča.

Ono što me masu dotakne je kada njihova, neprestajuće-pokretljiva usta izbace izjavu koja počinje sa ‘Moja mama…’ koja je popraćena sa izjavama o kulinarskim vrijednostima njihovih istih.

To je obično momenat kada se utišam još više. Više nego obično.

Pa, lijepo je kada odrasli i zreli ljudi imaju mamu da im kuha. Lijepo, pravo lijepo, razumijem, kažu, kako im mama napravi lazanju ili, ko je sretniji, sirnicu. Nisam baš te sreće već duže vremena.

Ali, pametniji ljudi su već dokučili, ovih par paragrafa iznad nisu baš o hrani i lošim ukusima, nego o ljudima koji nisu sa nama već duže vremena i koji nam fale, možda čak više nego pažljivo podgrijana sirnica.

Mitovi i legende o kralju Elvisu

Ah, što me nasmeja Kralj Elvis.

King Elvis

Elvis J. Kurtović
Kako nastaju provale?

“Žene će naći problem za svako rješenje!” – Stephen Hawking

Ove godine smo se i mi uključili u tradicionalnu “Noć istraživača” pa sam za naš radio snimao klince kako čitaju misli velikih naučnika. Poput ove s početka kolumne. Ove slike će mi biti drage uspomene:

Ono što ja, kao nezavisni istraživač, pokušavam da spoznam, zapišem i prenesem na mlađe je:

Kako nastaju provale?

Ako izuzmemo provale koje nastaju iz neznanja (moj stari dok je gledao film Ana Karenjina:”Je li luda? Neće valjda pod voz!?”) ili pogrešnog kontanja uslijed “niza nesretnih koincidencija” (Vlatko Stefanovski na biker festivalu najavio pjesmu koju inače ne svira,  “Večeras samo za bikere!!”… i počeo distorzični uvod u Kao kakao… a ja sve pogrešno skontao i vrisnuo od sreće Motori!)… onda moramo istraživati kako dolazi do provale i može li se to kako ubrzati, usporiti, ukinuti ako je opasno…

Kao i svaki “poluistraživač-poluštreber” sve pokušavam da nekako podvedem pod “a-b-c-d formu”. Pa počnimo sa:

a) Krene se neoprezno u rečenicu pa se ne zna kako nastaviti

U davna vremena bile su dvije čuvene teniserke. Jedna je imala muža i dva prezimena i zvala se Chris, a druga nije imala muža, i za nju se pričalo da “više voli seke nego brace” i zvala se Martina.

I njih dvije su igrale važan meč, neko finale.

I režiser povremeno pokaza familiju u publici kako navija.

I kad je Christina osvojila poen, prikaza se neki čovjek koji aplaudira oduševljeno.

I reporter prokomentira: “Ovo je muž od Chris!”

Međutim uskoro Martina uzvrati efektnim poenom i režiser prikaza jednu žensku njenih godina kako plješće i glasno navija!

“A ovo je Martinina….” krenu Mićo Dušanović neoprezno u rečenicu… i stade!

Bila su to druga vremena nego danas, djeca su gledala to, homoseksualizam se još tretirao kao bolest…itd..itd…Šta reći ?

I ide par sekundi tišine…I reporter nekako završi neoprezno započetu rečenicu:

“A ovo je Martinina NAJBOLJA PRIJATELJICA!”

Tako slično sam i ja neoprezno krenuo u rečenicu pa ispade provala, a slična je tematika bila u pitanju. Bila su nekakva prava homoseksualaca u pitanju, i šta ja mislim o tome, ja sam kao neki celebrity, ja moram o svemu da imam mišljenje, jer kakav bih ja bio celebrity kad svoje usrano mišljenje ne bih drugima naturao…

I ja počeo nešto kako kod nas ima mnogo stradalih u ratu, otpuštenih, nezaposlenih… tako da dok homoseksualci izganjaju svoja prava trebat će mnogo vremena… Pa možda i neće uspjeti u tome, nego će to dočekati tekDJECA DANAŠNJIH homoseksualaca…

b) provale iz bezobrazluka

Onaj koji je “provalio” toliko je bezobrazan da nazočni njegov bezobrazluk tretiraju kao provalu.

Evo jednog primjera kada su se četiri odrasle osobe (dvije muške i dvije ženske) slatko nasmijale.

Bila je situacija kada su dva “para” otišla na vikend iz Skopja u Ohrid. Ljubav i razonoda…

I već u subotu ujutro, dok se pila kafa nakon doručka – panika! Telefonski poziv iz Skopja – nije dobro!

Kćerka od “prijateljice mog prijatelja” pala s rolšua, krvari i plače na telefon, ova je pokušava smiriti… Užas…

I nakon sat-dva panike, odlaska kod doktora koji je zašio ranu… situacija se smirila, mama se oraspoložila… mom jaranu “đavo nije dao mira”… nego je dao komentar koji je otprilike izgledao:

“Jadno dijete… Plače, a mame nema da ga utješi… Dok dijete plače – mama joj se (ne smijem da napišem šta!) po Ohridu…”

I tako… nasmijasmo se sve četvero odraslih, uključujući i “do maloprije prestravljenu mamu”…

Kad su u pitanju “provale iz bezobrazluka” one znaju biti neprihvaćene. Jednom sam vam opisivao mladog bezobraznika L. koji je teti koja je prodavala hrenovke, a on se požalio da “nemaju dovoljno safta” dao prijedlog “umočite u koku!”, pokazujući piliće koji se okreću na roštilju.

Kad je porastao (i postao veliki bezobraznik) L. je na apsolventskoj ekskurziji po SSSR-u pitao vodiča koji im je pokazivao balzamovanog Lenjina: “Je li istina da Lenjin nekada ustane iz sanduka i ganja koke po Crvenom trgu?”

Rus turistički vodič nije odgovorio na pitanje, nego je poslije njihovog asistenta koji je bio vođa puta upitao: “otkud onaj momak sa posebnim potrebama među studentima na ekskurziji” ?

Takav bezobrazluk nije mogao da shvati, kao i to da je mladić potpuno normalni student – apsolvent čiji idiotski humor nije zaustavljen na vrijeme (batinama!) u srednjoškolskoj “umočite u koku” fazi…

c) provale iz lijenosti

Dvojica drugova počela su praviti planove kako da smršave. I zaključili su da nije toliki problem u hrani nego u ogromnim količinama piva koje konzumiraju.

I kad su razmišljali kako smanjiti ili potpuno ukinuti alkohol, jedan od njih dvojice reče: “A da pređemo na islam?”

Uslijedio je smijeh…

Kada smo Đemu koji je to predložio Emiru pitali “da nam obrazloži kako je došlo do ove provale”, zaključak je bio da je u pitanju “skraćivanje duže priče na kraću”. Ko će sad objašnjavati da trebaju postati “pravi” vjernici… koji ne piju alkohol… Ovako je bilo lakše reći

d) provale iz pretjerivanja

Isti drug R. koji je svojoj švalerki rekao: “Jadno dijete sad plače… dok joj se mama k. po Ohridu”, lupio je dok smo pričali o piratskim kasetama i DVD-ma kako se piratska verzija Titanica pojavila i “prije no što je ovaj potonuo“…

e) provala iz šabloniziranja

Kako smo na časovima književnosti stalno analizirali one socijalne pisce koji su opisivali težak život ljudi u nekadašnjim društvima, npr. radnika, rudara… kada se radila Jama od Ivana Gorana Kovačića jedna od učenica iz razreda do našeg lupi: “Tema i ideja ove poeme je težak život ljudi u jami”…

f) provala u fazonu “semantičkih vratolomija”

Ovakva je misao čuvenog fizičara s početka kolumne. “Žene će naći rješenje za svaki problem” – kad se malo izokrene… dobije se mudra izreka!

Čarobna jesen

Eto to su bile samo neke kategorije.

Ima ih još, ali ne da se meni to proučavati… na početku kolumne priznah da sam poluistraživač.

Ja počeo – vi nastavite!

U ovom trenutku mi se ne istražuje, već mi se piše o lijepom vremenu, šlagerima, ljubavi….

Čitajući kolumnu Aleksandra Hemona o filmu Ljubav i moda, prisjetio sam se da Darko Kraljić nije mogao stići sve zadatke vezane oko muzike za ovaj film uraditi sam, pa je pisanje aranžmana za kasnije čuvenu pjesmuDevojko mala povjerio trubaču Predragu Ivanoviću. Ivanovićev vokalni kvartet u filmu pjeva tu pjesmu (stavio sam kadar iz filma na početak spota), a sjetim ih se svake godine kada krenu lijepi jesenji dani. Tada pustim i sebi i vama pjesmu Čarobna jesen, a to ću uraditi i ove godine…

 

original:

elvis j.k.
http://www.radiosarajevo.ba/kolumne/elvis-j-kurtovic/kako-nastaju-provale/240102
radiosarajevo.ba

Na granici sa zapadom

2006. Granica prema Europskoj Uniji. Iza Hrvatska. “Dokumenti!” viče neko kroz voz. Vrata kupea se otvoriše. Momak, pedantan, plavi džins, rolka, u zelenkastoj jakni, model iz Vijetnama,  i nekakva iskaznica u ruci.

Ja sam imao slanac u ruci i ustima.

Kada mi je pogled dosegao iskaznicu u momkovoj ruci, on je istu zatvorio. Kao u američkom akcionom igranom filmu, otvori-zatvori.

“Dokumneti!” veli.

Slanac je pecivo iz Hrvatske. Teško je nabavljiv gdje živim. Svaki zalogaj se računa.

“Mogu li da vidim iskaznicu još jednom?” više pokazujem slancem prema iskaznici nego što izgovaram.

Opet otvori-zatvori. Prebacim slanac iz desne ruke u lijevu, te desnom posegnem za iskaznicom. Momkova ruka se momentalno trgla nazad. Nepipaj. Ode iskaznica u džep i ostade samo momkov pogled, onaj što pita “Bosanac?”

Spustih slanac na sjedište i, ne ispuštajući slanac iz vida, posegnuh prema američkom pasošu u džepu jakne. Lagano podigoh pogled prema policajcu i podigoh ruku sa dokumentom. “Dokumenti.” kažem. Onda sam brzinski otvorio i zatvorio pasoš, kao da je policijska iskaznica.

Policajac je hladno uzeo američki pasoš i otvorio prvu stranicu. Zemlja rođenja, Bosna i Hercegovina. Povratak pasoša je bio jednako hladan. Vrata kupea se zatvoriše i momak produži svoje putovanje kroz voz.

Stavih pasoš nazad u jaknu. Podigoh slanac i odgrizoh veći komad. Sa slancem nikada nemožeš biti siguran. Iako ime sugerira sol, nije baš svaki zalogaj slanca slan.

Podigoh se sa sjedišta, držeći slanac u ruci, i otvorih vrata kupea. Okrenuh se u pravcu policajaca i ljutito povikah: “Ih bin ajne amerikanišen! Ih bin amerikanišen!”

Voz se lagano pokrenu prema Austriji.

 

dscf0059

Čir na Želudcu i Momčilo

-Doktore, da znate kako me zažega. Krene ovako ispod grudnog koša pa preko ramena, pa u leđa. Joj kako boli, doktore. Osjećam kao neku vatru da izbija iz mene, neda mi disati. I tako nekih deset minuta.

-Da vam nije kakva sikiracija gospodine Zagore?

-Neznam, doktore. Ima li kakv lijek, šta bilo, pilula za lilule, samo da mi bol ubije.

-Ima, gospodine Zagore. Evo, propisaću vam tablete, šarene pilule za lilule. Znate gospodine Zagore, kada pogledam malo bolje, vi doista ličite na Momčila Bajagića.

-A, velite doktore? Desi mi se često. Obično kada se borim protiv indijanaca ili kauboja, češće sa indijancima, neko od njih prekine borbu, kaže: “Čekaj, čekaj, prekini borbu,” svi stanu “jesi li ti Zagor ili Bajaga?” Ja kažem da sam Zagor pa se nastavimo boriti.

-Znači svjesni ste sličnosti i, štaviše, volite citirati Bajagine pjesme nebi li neko procesom asocijacije dokučio vaša razmišljanja?

-Pa, pomaže sa borbama protiv indijanaca ili kauboja. Znate, nekada mi se baš i ne tuče. Mislim, toliko je nasilja u današnjem svijetu, i mislim da sam do sada u svim stripovima ubio više indijanaca nego svi bijelci u istoriji. A Bajaga je zgodan momak, znate, kao i dosta indijanaca…

-Mislim da razumijem Zagore. Zaboravićemo šarene pilule za lilule za sada. Mislim da je vrijeme da kažete Čiki o svojim osjećajima prema njemu. Znate, on je godinama bio sa vama, vaš vjerni pratilac. Mislite da je to striktno zbog naklade stripova? Naravno da nije. Znate Zagore, vremena se menjaju, mislim da se nemate više čega bojati, pogotovo vlastitih osećaja prema Čiku.

-Mislite? Nije više dvadeseti vek.

-Mislim. 300 na sat.

-Dobro, razmisliću. Poslušaću jazz ujutro.

-Do viđenja, Zagore.

cir na zeludcu

 

Bajaga: https://www.youtube.com/watch?v=gBfnpJf_W6g

Bosanska Televizija kupila CNN

Bosanska Televizija (BT) je nedavno kupila nekada popularni televizijski program CNN. Nakon dugo godina opiranja očito kvalitetnijem BTu, čelnici CNNa su napokon pokleknuli pred očitom navalom kvaliteta na programima BTa.

Zehbija Mudžihadžimusić, predsjednik Bosanske Televizije, je izjavio za Najbolje.com kako je zadovoljan nedavnom transakcijom i prelaskom CNNa u bosansko vlasništvo.

Inače, CNN je zadnji u nizu uspješnih spajanja različitih kompanija sa BT, medju kojima su i Disney, Shell, fudbalski klub Cowboys nakon čega je fudbalskom klubu promijenjeno ime u Modriča Elektroturbina.

Mnogi negoduju zbog poslovne politike BT i američki kongres ima u planu zasjedanje još jedne sjednice sa jedinom temom dnevnog reda: BT. Opšte vjerovanje je da će i ova sjednica propasti jer Bosanski lobby u Americi je nevjerovatno jak i pun novaca.