Čir na Želudcu i Momčilo

-Doktore, da znate kako me zažega. Krene ovako ispod grudnog koša pa preko ramena, pa u leđa. Joj kako boli, doktore. Osjećam kao neku vatru da izbija iz mene, neda mi disati. I tako nekih deset minuta.

-Da vam nije kakva sikiracija gospodine Zagore?

-Neznam, doktore. Ima li kakv lijek, šta bilo, pilula za lilule, samo da mi bol ubije.

-Ima, gospodine Zagore. Evo, propisaću vam tablete, šarene pilule za lilule. Znate gospodine Zagore, kada pogledam malo bolje, vi doista ličite na Momčila Bajagića.

-A, velite doktore? Desi mi se često. Obično kada se borim protiv indijanaca ili kauboja, češće sa indijancima, neko od njih prekine borbu, kaže: “Čekaj, čekaj, prekini borbu,” svi stanu “jesi li ti Zagor ili Bajaga?” Ja kažem da sam Zagor pa se nastavimo boriti.

-Znači svjesni ste sličnosti i, štaviše, volite citirati Bajagine pjesme nebi li neko procesom asocijacije dokučio vaša razmišljanja?

-Pa, pomaže sa borbama protiv indijanaca ili kauboja. Znate, nekada mi se baš i ne tuče. Mislim, toliko je nasilja u današnjem svijetu, i mislim da sam do sada u svim stripovima ubio više indijanaca nego svi bijelci u istoriji. A Bajaga je zgodan momak, znate, kao i dosta indijanaca…

-Mislim da razumijem Zagore. Zaboravićemo šarene pilule za lilule za sada. Mislim da je vrijeme da kažete Čiki o svojim osjećajima prema njemu. Znate, on je godinama bio sa vama, vaš vjerni pratilac. Mislite da je to striktno zbog naklade stripova? Naravno da nije. Znate Zagore, vremena se menjaju, mislim da se nemate više čega bojati, pogotovo vlastitih osećaja prema Čiku.

-Mislite? Nije više dvadeseti vek.

-Mislim. 300 na sat.

-Dobro, razmisliću. Poslušaću jazz ujutro.

-Do viđenja, Zagore.

cir na zeludcu

 

Bajaga: https://www.youtube.com/watch?v=gBfnpJf_W6g

Božo Vrećo x Billain – Sahtijan